TW: samoubistvo
Kada komentarišete nečije samoubistvo i kažete da je sebičan/na, pa naređate: trebalo je da misli o detetu, mužu, ženi, mami, tati, pokazujete da apsolutno pojma nemate.
Ljudi ne dižu ruku na sebe iz pakosti, nego jer misle da će SVIMA biti bolje BEZ NJIH.
Tvoja devojka nije tvoje vlasništvo.
Tvoja žena nije tvoje vlasništvo.
Tvoja sestra nije tvoje vlasništvo.
Tvoja ćerka nije tvoje vlasništvo.
Dabogda sve izgorelo.
Pa, jebiga,
#NisamPrijavila
jer sam sama kriva:
jer sam otišla kod njega u stan dobrovoljno,
jer sam pila alkohol dobrovoljno,
jer je on sjajan momak inače,
jer on sigurno veruje da nije uradio ništa loše,
jer mi ne biste verovali ionako.
I najtužnije od svega u vezi sa
#nisamprijavila
je to što se svaka od nas može pronaći u najmanje jednom tvitu neke druge. I što zbog preživljenog osećamo grižu savesti kao da smo počinioci, a ne žrtve.
Samo 12 godina nakon tetkine smrti, uspela sam da napravim one njene providno tanke palačinke ->>> tako što sam slučajno sipala mnogo vode. I sad, znajući nju, bukvalno ovako — slučajno — je i ona napravila svoj “tajni” recept. I sad jedem i smejem se i plačem u isto vreme.
babu su udali, I NE ŠALIM SE, zato što je pogledala preko ograde u dedino dvorište kad je on bio u njemu, pa da ne pukne bruka
prvo dete joj je umrlo od gladi sa godinu dana
drugo je bilo prve dve godine života u bolnici
treće rođeno 2 meseca ranije, nije preživelo prvu noć
''Хајде мало да причамо без увијања. Да ли живиш боље од својих прадеде и прабабе?
Секс? До осамнаесте су били венчани и могли да спавају како и кад су хтели.
Новац? Били су власници своје воде и своје земље, на њој су подизали своје куће и производили своју храну. Тако су
Vratila sam se u školu dve nedelje nakon što mi je umro tata. Nebrojeno puta sam u toku te prve nedelje, pa i godine, čula da "izgledam super", "držim se super", "ne izgledam kao da mi je umro tata" (ftw?!).
dajte mi PROVEREN recept za čokoladnu tortu koja se
- ne peče 62h
- ne mora da stoji 7 dana i 7 noći na vetrovima Ararata
- ne zahteva suze jednoroga i čokoladu od ručno branih zrna kakaovca u noći punog meseca
- nema orahe lešnike bademe bilo kakve druge orašaste plodove
hvala
Najstrašnija stvar koju sam pročitala u poslednje vreme: žena traži savet kako da ostavi muža nasilnika, neka žena joj piše
"ako budete zvali CSR za savet, neka to nikako ne bude onaj iz vaše opštine - ovo pišem iz, nažalost, vrlo lošeg ličnog iskustva"
i malo sam umrla.
jbt.
odem u prodavnicu sa psom, zavežem ga za predviđeno mesto, on krene da laje kao i uvek, ja ulazim u prodavnicu, moj pas i dalje laje, kupujem šta imam, on i dalje laje, izlazim napolje, prolazim pored njega ON I DALJE LAJE JA NASTAVLJAM DALJE
Kad vam umre neko drag, ljudi uglavnom misle da vam je teško da pričate o tome. A ja o tati mogu da pričam uvek zauvek, to mi je najlepše nešto. Ali se uglavnom debelo suzdržavam, da ne smaram.
A još pre pre pre toga,
#nisamprijavila
jer je normalno da dečaci 'vataju devojčice za grudi i dupe, samo ignoriši, šta, to ionako znači da im se sviđaš. Pa sam se konačno potukla, dobila batine, ukor–ali i poštovanje i najzad mir.
Samo prestanite. Bolje recite ništa, bolje i "ne znam šta da kažem", nego da lupite glupost i skinete nam krastu, pa rana opet prokrvari.
Ni dan kasnije, ni 5 godina kasnije, ni pola života kasnije.
A prvo što
#nisamprijavila
: nisam jer sam imala godina koliko moja devojčica sad, kad me je iza zgrade na zemlju srušio par god stariji dečak i legao na mene, pa pobegao kad sam počela da plačem. Celu osnovnu sam ga gledala svaki dan u školi, mrzela i plašila se da će nekom reći.
od tuge ću za tobom za noć da ostarim
sve su moje nove bore tvoji putevi sa njim
i ne bi jedan trag u snegu za mnom ostao
baš toliko sam bez tebe, dušo, propao
A pre toga,
#NisamPrijavila
, jer kad sam pozvala 92 i ispričala da me je napao manijak u po' bela dana na NBG, žena koja se javila mi rekla da dođem u stanicu i podnesem prijavu, ali ne očekujem ništa od nje, jer mu ništa ne mogu, jer sam se odbranila od napada.
A pre pre toga,
#NisamPrijavila
, jer je bio najbolji drug mog bivšeg, pa se kao takav ponudio da me vrati kući, pa usput skrenuo s puta i vrlo navalentno pokušao da mi objasni zašto bi trebalo da mi bude čast da spavam s njim. I od celog društva, jedna (1) osoba mi je poverovala.
7. Milion je žrtava koje su u ovom momentu zlostavljanje, svaki vaš "sama je tražila", "sigurno je zaslužila", "on je mlati, ona ga brani" ih samo drži i dalje zalepljene za nasilnika, jer joj on upravo to sve vreme govori: NIKO TE NE VOLI OSIM MENE.
je l' mogu da vas zamolim nešto, al' iskreno da mi odgovorite, može i na dm ako vam je smor javno:
šta vas motiviše? gde nalazite snagu volju želju da istrajete u tome što ste započeli (projekat, posao, teretana, dijeta, whatever)?
Zadala sam sebi cilj -0,5 kg nedeljno. Od najbliže okoline sam dobila podsmehe i smeh jer su mislili da je šala, nerazumevanje, lekcije šta bi trebalo da mi bude cilj, šta zapravo znači cilj.
A ja samo želim -0,5 kg nedeljno.
Prinuđena sam poslom da čitam profile kompanija na Joberty i hoću da se obesim od muke.
"22 dana odmora" kao benefit
a zakon propisuje najmanje 20 dana
"rad od kuće"
pa objašnjeno "u slučaju da se radnik ne oseća dobro"
"pokriveno porodiljsko"
a zakon obavezuje na to
🤡🔫
Rad od kuće:
- rad
- pišti veš-mašina, ajd raširi, al’ prvo pokupi prethodni
- rad
- skuvam kafu, vidim haos, usisam, obrišem pod, e pa sad moram i prašinu
- rad
- opet mašina za veš
- ručak
- sudovi
- deca iz škole
- ručak sudovi deca mašina večera
- rad rad jebo rad od kuće rad
Jako bi mi prijala jedna kancelarija van kuće i jedno obavezno radno vreme, jer imam tonu posla i ništa ne stižem, zapamtite, RAD OD KUĆE JE SKRIVENO PROKLETSTVO.
Just IN: SHOCKING😡
#Zimbabwe
: After 14-year-old Memory Machaya died during childbirth on July 15th, she was secretly buried 2 hours later by a church.
Her death was only exposed last week because the church was offering Memory’s 9-year-old sister as a replacement to her husband!
Starije milenijalke i ostale žene starije od 90.godišta se tačno vide po tome što pričaju kako moraju da omršaju nekih tri, četiri ili pet kila i kako stalno pričaju da su debele ili kako su se ugojile, to je prosto tekovina njihovog vremena
Dvadeset godina kasnije, bol je i dalje tu. Isto boli kao i taj prvi dan kad su mi javili da je umro, ista je rupa, ista praznina. I dalje ne izgledam kao da mi je umro tata.
zažaliću zbog ovog garant, al' nema veze: vi kad biste znali koliko su pojedine igre teške da se pređu, koliko planiranja, strategije i taktike treba, ne biste tako olako govorili "on/a ne čita ništa, samo igra irice po ceo dan"
Naljutio se jer mu svaki čas reklame prekidaju video klipove na YT, objasnim da čike i tete tako zarađuju novac, i dobijem odgovor:
"Treba da nađu neki drugi posao onda."
I to je sve što marketing treba da zna o generaciji koja dolazi.
Ako stvarno hoćete da pomognete, onda otvorite oči i uši i pogledajte te bliske ljude oko sebe.
Možda to njihovo “hej, okej sam” i nije toliko iskreno koliko se trude da zvuči.
Kako prepoznaš roditelje koji su išli na terapiju: upravo sam prečula nekog tatu koji kaže “zapitao sam se u tom momentu šta je meni cilj: da li da on (beba, prim. aut.) prestane da plače jer mi smeta njegov plač, ili hoću da otklonim uzrok njegovog plača”
Nagon za preživljavanjem je osnovni i najjači nagon koji imamo.
Ali tupavi mozak prosečnog coktača i imača mišljenja očigledno odbija da radi i shvati da nešto mora biti opasno sjebano u osobi da ona kao jedini izlaz vidi gaženje tog osnovnog nagona.
“MAMAAAA, OBJASNI TATI DA MORAM DA SAČEKAM JOŠ 11 MINUTA DA CLAIMUJEM OVO U FIFI INAČE SUTRA MORAM SVE ISPOČETKA!!!”
I tu majka meka srca bila,
I opet se s mužem zavadila.
Imala sam 18 godina, i nula želje da posle te dve nedelje nosim crninu i tugujem na glas. Imala sam 18 godina i mržnju prema životu, jer sam od 16. godine bila skoro svaki dan sa njim po bolnicama.
da li da naručim jedne cipele i platim dostavu 8 evra, ili da naručim dvoje cipela za besplatnu dostavu to je moja matematika i moje rimsko carstvo i sve
6. Koraci 2. do 5. se ponavljaju do beskonačnosti, a period između dva batinjanja, kada je sve donekle lepo, se sve više skraćuje.
Kad batinjanje postane javno, budite sigurni da nasilnik zna da je žrtva toliko "njegova" da će ga sigurno braniti.
“Mogao/la je meni sve da kaže.”
Plot twist:
Očigledno ne da nije mogao/la da ti kaže, nego ti nisi video/la da je dotična osoba toliko u kurcu da planira samoubistvo.
jednom sam pričala ovde o njoj, kako mi nije jasno kako je sve to pregurala kako jeste, kako nije skrenula s pameti, kako nije poludela, pala u depresiju, moj život je nemerljivo lakši od njenog, a slomio me je 243x do sad
I dalje se javi neko da mi objasni da je dobro da je umro kad sam imala 18, mogao je kad sam imala 13 ili 3. I dalje se neko javi da kaže da je 20 godina ihaaaj vremena da preboliš tatu.
3. Uz to obavezno ide odvajanje od porodice, prijatelja, bilo koga bliskog, jer "oni ti sigurno ne žele dobro, samo ja te zaista volim", pomešanih sa "ti si bez mene niko i ništa".
Imala sam 18 godina, i posle te dve nedelje sam slavila drugaričin 18., i posle nepuhin mesec dana išla sam na doček Nove, i "srpske Nove", i slavila sam sve što je moglo da se slavi.
I ne, stigmatizacija samoubistva ne vodi smanjivanju broja samoubistva (zaboga!), nego porastu zloupotreba droga, alkohola, i tone drugih vidova samopovređivanja.
Jer samodestrukcija ne nestaje tako što svi zažmurimo i zamislimo diznilend svet.
Nacionalni park da bude AD/DOO?!
- nacionalni
- park
- akcionarsko društvo
- društvo sa ograničenom odgovornošću
pa tamo nema ni jedna jedina aktivna ganglija preostala, sunce ti jebem
2. Nasilnik ne krene odjednom tek tako da mlati nogama i rukama. Prvo ide psihičko maltretiranje.
Prvo suptilno, a onda vrlo otvoreno i nasilno ponižava, ubeđuje žrtvu da je niko i ništa, da je bezvredna.
1. Ono javno batinjanje nije bilo prvo batinanje.
Vrlo verovatno nije uopšte bilo ni prvo javno.
Prvo krene od šamara, pa onda "po zasluzi" malo više, pa još više i onda je "zaslužila" i batinanje u javnosti.
5. Posle tog prvog šamara uvek ide izvinjavanje, period kada je najbolji na svetu, kada je žrtva ponovo "voljena, mažena i pažena", da bi opet nešto "pogrešila" i "zaslužila" novi šamar.
4. Tek tako "pripremljena" žrtva, psihički potpuno slomljena, sa nula samopouzdanja i nula podrške okoline, jer okolinu više nema, spremna je za prvi šamar.
I nikad nisam "izgledala kao da mi je umro tata". I mogu samo spletu vrlo srećnih okolnosti da zahvalim što se nisam rodila nešto kasnije, i što se sve to nije dešavalo u vreme sveprisustva na internetu.