“Hej godine gladne, Hej godine lude!” 🥰 Držite nam fige, zaista nam trebaju 🤞❤️

U novi pokušaj 🤞

Večera za pet. #JediKaoKjukar

Doslovno na putu gdje smo sreli ogromnog losa, ali ja brzo pobjegao. Gusta je na drugoj strani, sve je puno svježih tragova. Možda nam se posreći.

Duplo espresso s malo mlijeka i kolač - nešto manje od 7 eura. #JediKaoRadnik

Za kraj treada grah iz konzerve. Konačno na toplom, u krevetu. Imam i svoju sobu. Dva dana tako, pa opet šator.

Za lijepog vremena, kad nema ni vjetra, to izgleda ovako. Lijepo je, zaista, ali ako mene pitate više uživam u lošim uvjetima. Da, potrebna je dijagnoza za mene, to mi je rekla bivša. Sve tri,

Zubato sunce, što bi rekla moja baka. U ovakvim trenucima, bez obzira što je sunčano vjetar spušta temperaturu, nekad i više od 10 Celzijusa. Vrlo moguće da je osjet na ovoj fotografiji -20. A sunčano.

Kod Guste je 300-800 jer ima veću torbu. Tak objektiv ima oko 8 kg, nešto manje. Ja nosim 70-200 2.8, stativ, hranu i vodu. Kao backup tu je i Sigma FP s 24-70, za kadrove koji nam trebaju za dokumentarac. Nekih 13 kg na leđima, u ovim uvjetima.

Pokušavamo raditi kružne obilaske, tako da se ne vraćamo po istom tragu. I onda se dogodi da krene vjetar i tragovi se uopće ne vide. Nevjerojatno, ali sat dva nakon što smo prošli kao da nikada nismo išli tim putem.

Uglavnom se penjemo na greben, dok je šator na sasvim drugoj lokaciji, u zavjetrini. Otprilike na jednom obilasku provedemo 4-5 sati, ovisno o uvjetima. Kako to uvijek bude, u planini se vrijeme mijenja svako malo. Ništa zato, oprema za sve uvjete mora biti u ruksaku.

Područje po kojem se krećemo, iz ptičje perspektive. Ovaj dio je pod snijegom, ali problem nastane kad naiđemo na led. Tada ni kože na skijama ne drže. U obilaske idemo bez saonica, pa je donekle lakše.

Civilizacija.

Iščekivanje.

Na ledu nemamo što tražiti sa skijama.

Hotel od milijun zvijezda, iako se ne vide od oblaka, ali nema veze 😅

Bespuća koja nikada u potpunosti nećemo proći.

Nije polarna lisica, a nije ni govedo. Bar ne u potpunosti.

Ove dvije sitne točkice smo Gusta i ja, kružimo što dalje od rijeke koja se ulijeva u jezero. Tu je led najslabiji i vrlo vjerojatno bismo propali. Sad već lagano osjećam zatezanje u nogama. Još večeras i idemo u siguran smještaj. #MuskoxExpedition

Morali smo prijeći zaleđenu rijeku i došli smo do dijela gdje je sam led. Tu ni kože na skijama ne pomažu, kad je nizbrdo. Prvi pad, službeno, snimljen 🥰