Prve reakcije javnosti, narocito tih prvih dana su bile vrlo emotivne, dirljive, pune solidarnosti. Vec posle njenih prvih medijskih nastupa tj.intervjua, pojavile su se glasine kako je cela prica izmisljena, napumpana, da je neka mocna licnost umesana itd itd 2/x
Ne znam jel se secate Nataše Kampuš, devojcice koja je oteta i drzana u podrumu 8 dugih godina, pre nego sto je uspela da pobegne.
To je bilo 2006., ona je tada imala 18 godina i ubrzo nakon oslobadjanja pocela je da se pojavljuje u medijima 1/x
Ona je nastavila da se pojavljuje i da prica svoju pricu, ocigledno je imala potrebu da podeli svoja iskustva. Istovremeno je naklonost javnosti prema njoj opadala, narod je bkvln poceo da je hejtuje, a to je islo dotle da je dobijala razlicite pretnje. 3/x
Onda je neki strucnjak, ne secam se ko vise, objasnio taj fenomen solidarisanja sa zrtvom, koje postoji samo do odredjene mere. zrtvi se oduzima mogucnost da preuzme drugaciju ulogu, od nje se OCEKUJE da bude i ostane jadna, izmucena i potlacena. 4/x
Prezivela zrtva nekog zlocina ce najpre dobiti solidarnost i priznanje okoline time sto ipak nece da prezivi, jer je samo tako zrtva, inace je folirant(kinja). 5/5