Radnja pocinje naivno, skoro pastoralno, dva muskarca iz kuce, tako reci CUVARI OGNJISTA izlaze u polje, slusalac oseca kako ih miluju zraci sunca a povetarac miluje njihovu preplanulu kozu, pa kaze:
U ponedeljak rano kosili smo seno
Kosi tata, kosim ja,
Kosili smo oba dva.
Poljoprivreda je hleb sa sedam kora, to znaju i junaci nase pesme, tako da vec u utorak moraju da suse a odmah potom, u sredu plaste seno, jer zivot ne moze da ceka:
U utorak rano susili smo seno,
A u sredu rano plastili smo seno.
Plasti tata, plastim ja,
Plastili smo oba dva.
da ce od ove rabote da ispadne sranje, bilo je jasno vec u cetvrtak ujutru, jer sto narod kaze STO JE BRZO TO JE I KUSO a ovo je brate mnogo brzo islo:
U cetvrtak rano vozili smo seno,
A u petak rano prodali smo seno.
Prodo tata, prodo ja
Prodali smo oba dva.
Kraj je iznenadan, bridak, efektan i bez ikakve pouke, kao sto se cesto u zivotu desava - sjebali su sve sto su mogli ali majmuncine i dalje pevaju:
U subotu rano popili smo seno,
U nedelju rano, plakali smo zajedno.
Place tata, placem ja
Plakali smo oba dva.
dakle, o cemu nam ova pesma govori? Pa ova pesma nam saopstava esenciju srpskog bitisanja:
pravimo, rusimo, lomimo kicmu i sve vreme delujemo umetnicki.
Ja bolju pesmu za opis naseg mentaliteta nisam nasla, a vi ako jeste - pisite mi.
Vasa Porty